Likovi:
LELA – sedamnaestogodišnjakinja gimnazijalka
LAVINIJA KRANJC – Lelina majka, tajnica u uredu za nekretnine
PROF. LESKOVAR – gimnazijski profesor zemljopisa i geografije, Lelin nastavnik u školi
KATJA I ZVONE – Lelini najbolji prijatelji iz kvarta i razreda
RASKA (prof. Tondini) – Lelina razrednica
VODITELJICA DRAMSKE (EDIT) – Voditeljica Leline dramske skupine
LELA: Ima 17 godina. Izvrsna je učenica. Oduvijek je bila. Sada je u trećem razredu jezične gimnazije i zbog silnih obaveza popušta u učenju i nekontrolirano dobiva na težini. Pored francuskog, kojeg dodatno uči u školi jezika ne bi li naučila elokventno govoriti i četvrti jezik, Lela od malena odlazi na privatne satove klavira, jahanje i dramsku grupu koja ju neizmjerno usrećuje i emocionalno balansira. Prirodno je nadarena za glumu i scenski pokret, ali toj aktivnosti pridaje najmanje pažnje i vremena. Osjećaj izvrsnosti je imperativ pod kojim je odgajana i kojega mora svakodnevno u svim segmentima života zadovoljiti. Svaki neuspjeh ima velike reperkusije u odnosu s pretjerano ambicioznom majkom sa kojom živi otkad ih je otac prije deset godina napustio. Pritisak svakodnevice i strah od neuspjeha slama je u korijenju. Nezadovoljstvo i strah od prosječnosti umanjuju sve njezine sposobnosti. Srednjeg je rasta i prosječne težine. U zadnjih godinu dana dobila je 12 kilograma što je rezultiralo dodatnim povlačenjem u sebe i nesigurnošću u vlastiti izgled i držanje.
LELINA MAJKA: Razvedena 50-godišnjakinja. Drži do svoga izgleda. Vitka, visoka, kose brižljivo začešljane u punđu. Nikada ne nosi traperice već kostime ili dizajniranu odjeću svijetlih bedž tonova što ističe njen prirodno preplanuo ten. Svako jutro vježba jogu ili trči. Radi kao PR menadžer u poznatom uredu za nekretnine. Oduvijek je htjela imati zapaženu karijeru, privatnu firmu koja se bavi oglašavanjem i promocijom, ali obiteljske situacija joj to nije omogućila. U uzlaznoj putanji svoje karijere zanijela je pa je prilika za visokopozicioniranom karijerom nestala. Pet godina nakon što je postala majka, napušta ju suprug, bivši suradnik koji je sada u vezi sa Lavinijinom bivšom šeficom, najpoznatijom hrvatskom PR menadžericom. Svoje neostvarene snove pripisuje okolnostima koje su joj se nametnule, a svoje ambicije projicira na kćer. Živi sama i gnuša se muškaraca. Svojoj kćeri želi priuštiti život kakvog sama nije imala, karijeru koju je sama propustila i ostvarenost za kojom i danas stremi. Nema prijatelja, sve svoje vrijeme troši na posao, rekreaciju i posvećenost Lelinom planiranju života.
NASTAVNIK ZEMLJOPISA: Gimnazijski profesor. Neženja. 55-godišnjak. Skučenih intelektualnih mogućnosti. Vapi za ljubavlju i blizinom, a utjehu nalazi u obližnjoj kvartovskoj pivnici. Iznimno je religiozan i pati od kompleksa inferiornosti. Većinu svog staža predaje u gimnazijskim razredima u kojem prevagu čine djevojke, kojih se pomalo boji pa im svoj autoritet pokazuje nedostižnim ocjenama i primitivnim dosjetkama za koje vjeruje da su duhovite, a zapravo su prostačke. U svojoj biti nije zločest, njegovo se ponašanje može popraviti ukoliko se sa njime ne ulazi u otvorene sukobe. Pati od prihvaćanja i najveća mu je skrivena želja da jednoga dana bude razrednik, što mu nitko u školi ne želi dodijeliti od kada je (prije 20 godina) imao bliske odnose s jednom maturanticom u koju je potajno i danas zaljubljen. Razredništvo bi mu odalo priznanje da je od škole dobio oprost za svoje počinjene „grijehe“. Visok je i izrazito mršav. Pognutog držanja što je naglašeno malim ruksakom kojeg nosi preko jednog ramena. Proćelav, ali to skriva šiltericom koju nosi na odijelo (jedino koje ima) i iz kojega ne izlazi.
KATJA I ZVONE: Najbolji prijatelji od djetinjstva koji s Lelom idu na dramsku. Žive u istom kvartu. Katja s njom sjedi u zadnjoj klupi, a Zvone sam u klupi ispred njih. Oni znaju Lelinu priču i podržavaju je u svemu što radi. Lela im nerijetko pomaže sa školskim zadaćama, a oni nju dobrohotno izvlače u društvo i nagovaraju je da se malo više opusti u životu. Njih dvoje, koji će jednom u budućnosti postati par a sada se potajno zaljubljeni jedan u drugoga pokušavaju na sve načine pomoći Leli da se nosi s bremenom života. Alternativci su i osim dramske imaju i vlastiti band (FilaSTROKE) te godinama nagovaraju Lelu da im se pridruži kao vokal. Često su na koncertima i omiljeni su među razredom. Nikome nije jasno zašto se druže s Lelom
EDIT (voditeljica dramske): Svestrana 45-godišnjakinja. Empatična i vesele prirode. Voditeljica je njihove skupine zadnjih pet godina i prati ih od osnovne škole. Ima uvid u Lelinu obiteljsku problematiku, promatrajući ju izdaleka i razgovarajući s njezinim prijateljima. Lela joj se nikada nije izravno pritužila na probleme koje ima s majkom. Pokušava biti fer sa svim članovima u grupi. Za 17 rođendan joj je poklonila besplatnu tromjesečnu članarinu za dramsku (refundirala joj je novac kojega je majka uplatila). Niska je i vrlo kratke blond plave kose. Ima kolekciju dizajnerskih plastičnih (u svim bojama) naočala za vid. Odijeva se u vesele boje i jednom u dva mjeseca organizira pohod na obližnju planinu kako bi se osim dramske, družili u obližnjem planinarskom domu.
GLAVNI PROBLEM: Glavni problem je Lelin odnos s majkom koja ima previsoke kriterije i koja svoja očekivanja projicira na Lelu. Svaki problem u svakodnevici, iako ponekad minoran i rješiv, pogoršava njihov odnos, lomi ju i narušava Lelino samopouzdanje. Što vrijeme dalje teče, Lela svaku situaciju i osobu vidi kao neprijateljski nastrojenu.
1. SCENA: U RAZREDU
(Sat zemljopisa. Profesor proziva Lelu. Kraj je sata.)
NASTAVNIK: (gleda ispod naočala i govori dubokim glasom) Kranjc, iziđi da vidimo što je s tvojim ispitom, nešto si protestirala maloprije!
LELA: (šutke izlazi pred katedru)
NASTAVNIK: (smije se ispod brka) Hm, da je Jugoslavija imala ovakve noge, nikad ne bi propala!!!
RAZRED: (prasnu u smijeh na učiteljev komentar)
LELA: (pogne glavu od srama)
NASTAVNIK: Ne znam Lela, ovaj ispit naginje ka četvorci, ali rečenice su ti nekako grube, nedorečene, dvosmislene… a povijest je egzaktna, jasna, uzročno-posljedična, nema tu : „Šta bi bilo kad bi bilo“, tu se ili desilo ili nije… tako se tu uči i znanje pokazuje!
LELA: (tihim glasom, nesigurno) Pa da, ali htjela sam događaje staviti u kontekst, istaknuti pozadinu i situacije koje su omogućile događajima da se razviju tako kako su se razvili…
NASTAVNIK: A šta da sam te pitao: „Što je to hladni rat i tko je u njemu sudjelovao?“, nabrojala bi mi sve one koji su u njemu potencijalno mogli sudjelovati, ali iz nekog razloga nisu?
RAZRED: (prasnu u smijeh na učiteljev komentar)
NASTAVNIK: Dakle, odgovor na pitanje stane u jedan red: „Mirovna konferencija u Parizu počela je s radom 18. siječnja 1919.“ i to je povijesni fakt, Lela! (nervoznim-povišenim glasom) Aaaaa… to što si ti na pol stranice raspisala i odgovor dopunila time da je u to vrijeme Europom harala španjolska groznica koja je pobila 20 milijuna ljudi i je li to dvostruko više nego li u ratu ili nije… Pobogu kome je to bitno! … I kako ti znaš koliko je ljudi u tom ratu pobijeno… ha? Bila si tamo? (razred prasne u smijeh) Pametna si mi sto na sat… ajd’ na mjesto prije no što poludim (zapisuje trojku na ispit i u dnevnik).
(Zvuk školskog zvona.)
LELA (odlazi i šutke sjeda na mjesto, u nevjerici, oči joj se cakle od suza; duboki uzdah)
(Katja s njom sjedi u zadnjoj klupi, a Zvone sam u klupi ispred njih).
KATJA: Ja ću ovo njegovo ponašanje prijavit Raski, majke mi, ma nema osobe koju on ne komentira. Prdonja ćelavi.
LELA: Ali, što da ja napišem da se maknem s te trojke, ljudi, pitajte me što god, reći ću vam na kojoj je strani u knjizi, učimo ovo dan i noć već tjednima…
ZVONE: Ma daj, no sikiriki, znaš da samo Bog zna za pet… (aludira na nastavnikove kriterije)
LELA: Ajme, mama će me ubit, kako da ja sada dođem doma… (pokrije se rukama i glavu položi na klupu)
ZVONE: Mrzim e-dnevnike, ko’ ih je samo izmislio… ne možeš ni doć doma a da ne znaju ko’ je kihnuo u školi.
KATJA: Ej, i ta tvoja mama neka ohladi pa odlična si u svemu što radiš Lela. Uostalom, neka ode Raski pa nek joj ona objasni. I majke mi, ako ova stara jarčina još jednom bude komentirao: „Pogledajte ljudi ove junačke grudi“ kada me ispituje, prijavit ću ga!
ZVONE: Ma curke, skulirajte se, ništa od toga. Radije trošite energiju na tekst koji trebate naučiti napamet! Premijera nam je za deset dana, a još nismo u kompletu prošli sve scene. Žurim sada, vidimo se večeras na dramskoj. Book!
2. SCENA: DOMA
(Lela i mama sjede u kuhinji i ručaju.)
LELA: (šutke gleda u tanjur po kojem probire hranu)
MAMA: (gleda ju kako malja po tanjuru) To su sve vlakna koja su iznimno zdrava, takozvana netopiva vlakna koja pomažu regulirati probavu. Brokula, celer, smeđa riža – 150 grama svako, točno 1800 kalorija. To ti je dosta za danas. Sve sam izvagala, uostalom imaš onu aplikaciju Calory counter, stavila sam ti ju na mob.
LELA: Jela sam u školi, nekako nisam gladna.
MAMA (ošine ju pogledom): Što? Opet si se natrpala kruhom i šunkom? Ili još bolje nekom splačinom iz pekare?!! Lela, ti dobro znaš koliko je to nezdravo. Nije ni čudo što se tako debljaš zadnje vrijeme. Jesi li ti sebe pogledala, jel vidiš na što ti ličiš? Uostalom što sam ja ovdje, nečija kuharica?! Trudim se kuhati na pari, paleo prehranu, niskokaloričnu, bezglutensku… Sve radim ne bi li ti imala uvjete koje ja nikada nisam, a ti mi ovako uzvraćaš!!
LELA: Ma, dobro mama, pojest ću brokulu, ali ovo ostalo stvarno ne mogu.
MAMA: Samo kažem da pripaziš na prehranu. Ja sam toliko kila imala kada sam te rodila, a ne u srednjoj školi. Ja ti ne diktiram kako treba izgledati, ta nisam neki fašist… Jednostavno ti skrećem pozornost na stvari koje bi TEBI trebale biti bitne, zbog sebe same i vlastitog samopouzdanja. To da li će te neki luzer manje ili više zbog kila voljeti, to je nebitno. S njima kao i bez njih…
LELA: Imaš pravo, razumijem. Ostatak ću pojesti kada se vratim s dramske, počinje mi za pola sata.
MAMA: S dramske? Mlada damo, misliš li da je danas dan za probu? Uostalom, mislim da smo nešto propustile u ovom razgovoru? Vjerujem da i sama znaš, ne trebam ja neke stvari potencirati. Ta, dovoljno si odrasla.
LELA: Misliš na školu?
MAMA: (polaganim, pasivno agresivnim glasom): Ta naravno da mislim na školu, draga. Što je uostalom u tvom mladom životu od toga bitnije? Ta neće te dramska upisati na pravo ili medicinu. Uostalom, već je vrijeme da se oslobodiš tih adolescentskih maštarija. Život nije zabava!
LELA: Pa u školi imam sve petice, danas mi se zalomila ta trojka, ali to je tako kod Leskovara. (prestarašeno) Ionako sam odgovorila na sva pitanja, ali mi pola nije priznao jer nisam bila precizna, bar tako veli.
MAMA: Pa ja ne vjerujem! Da se to desilo Moniki Škrinjar, sigurna sam da bi već inspekcija bila u školi, ali ne, Lela je sramežljiva mala curica koja se pokrije ušima. Ne pada mi na pamet umjesto tebe ići u školu i boriti se za pravdu, ta dovoljno si velika da vodiš vlastite bitke. Bar se nadam da jesi!
(muk)
MAMA: Lelice dušo, nemoj me krivo shvatiti. Ti si svjesna toga da nisi neka ljepotica, ali to ne znači da ne trebaš biti dotjerana. I pametna tj. obrazovna i zabavna, Upamti, to su tvoji aduti. Mi ne pristajemo biti osrednja trojka, razumiješ, NE PRI – STA – JE – MO! Jednog ćeš mi dana biti zahvalna na ovome što ti sada govorim. Mnogi bi bili sretni da imaju to što ti imaš, dušo.
LELA: (pogne glavu)
MAMA: A o toj bih dramskoj razmislila dvaput. Ne branim ti ja ništa, da me ne bi krivo shvatila i zauzela neku ulogu žrtve u cijeloj priči, ali razmisli dobro. Ne bi me čudilo da tamo statiraš, ko’ u životu… A ja sve to plaćam. I to ne malo. I sve to s jednom plaćom. Tek da se zna.
3. SCENA: NA DRAMSKOJ
(Voditeljica razgovara sa grupom. Lela kasni.)
VODITELJICA: Ne znam u čemu je stvar, ali danas moramo definirati neke stvari. Za deset dana imamo premijeru, a mi se ne možemo okupiti da bar dvaput prođemo cijelu predstavu i fiksiramo uloge.
ZVONE: Lela je rekla da danas dolazi sigurno, prošli tjedan smo imali masakr s ispitima i mama ju nije pustila na probe.
VODITELJICA: Ma, meni je sve to jasno. Ali fora je u tome da ne možemo postaviti određene scene bez nje, ostalom i danas kasni, tko zna hoće li uopće doći? Zabrinuta sam za nju, čudno se ponaša u posljednje vrijeme (zabrinutim glasom).
KATJA: Ma ziher je tu, ali slomit ćete joj srce ako ju izbacite iz predstave!
VODITELJICA: Ma tko je govorio o izbacivanju, ali glavni lik je poprilično odgovorna uloga i bez nje smo svi zajedno nagrabusili, ljudi. Ma koliko netko bio talentiran, to jednostavno nije dovoljno.
ČLANOVI GRUPE: Pa neka onda s nama igra u ulozi kora, sve skupne uloge i neka bude vokal, stvarno ju vokalno ne može nitko zamijeniti.
VODITELJICA: Ne znam što učiniti, zbilja ni prema vama ostalima nije sve ovo fer!
LELA (upada, sva pokisla, užurbano): Dobro večer, oprostite, kasni mi bus. Radite alternacije, hah?
VODITELJICA: Evo, Lela baš razgovaramo o raznim mogućnostima i rješenjima koje bi za cijelu grupu i predstavu bila najbolja.
LELA (zabrinuto i prestrašeno): Rješenjima najboljima za sve? Zar to uopće u životu postoji (ironično)?
VODITELJICA: To se odnosi na ključne uloge Lela, one koje moramo fiksirati par dana pred probu.
LELA (uzmemireno): Ne mogu vjerovati, pa vi razgovarate o meni (razočarano pogleda Zvonca i Katju). I to meni iza leđa! Nema me jedan tjedan i već me se rješavate! Mislila sam da ste barem vi drugačiji (u suzama)! Trebala sam ostati doma, a ne tu gubiti dragocjeno vrijeme (vičući, odlazi u suzama). Trebala sam to prije znati! Licemjeri jedni! Mrzim vas!
KRAJ
