MATILDA MARKOVIĆ: Modna pustolovina psića Miška

Uloge:

 Mama Biba

Tata Rudi

Sin Miško Terijer

Liječnik Šnaucer

Florijan

Tehničar

Čistači

Voditelj

Prolaznici / publika na reviji

 PRVA SCENA

 (Na sceni soba, na sredini ogledalo i vješalica s odjećom, fotelja i TV. Na scenu izlazi pas Miško i pantomimski isprobava odjeću, češlja se, ljudskim glasom pjevuši neku melodiju. Isprobava košulje, šešire, baca ih, nezadovoljan je svojim izgledom.)

Miško (prema publici): Ovo je stvarno katastrofa. Ove boje ne nose se već godinama. A tek ovi šeširi! Davno su izašli iz mode. Kako ću takav na casting? Tko će me uopće zamijetiti u ovim dronjcima? Tako mi i treba kad sa svoje 4 pseće godine još uvijek živim s roditeljima.

(Dolazi mama i nosi kolače, sjeda u fotelju ispred TV-a i divi se TV-reklamama.)

Miško: Ovo je moja mama, stalno gleda sapunice i TV-reklame, luda je za njima i stalno kupuje nekakve gluposti.

Mama (nosi mu tanjur s kolačima): Miškec, napravila sam tvoje omiljene pseće kolačiće. No, daj probaj jedan! Uvijek si obožavao ove kolače! Daj ljubavi, probaj bar jedan, tako sam se trudila! Pa uvijek si volio ove pseće kolačiće.

Miško: Mama! Rekao sam ti da sam na dijeti i da mi, molim te, prestaneš praviti kojekakve kolače. Ako želim uspjeti u modnom svijetu, onda tu nema mjesta ni za tebe, a ni za te tvoje kalorične kolače.

Mama, ovo je katastrofa. Imam već 4 pseće godine i pogledaj me. Tu s tobom sjedim, gledamo glupe reklame i jedemo pseće kolače. U našem mjestu ne postoji ni jedan pošten dućan u kojem bih mogao kupiti nešto fine garderobe koja se nosi. Mama, već je vrijeme da nešto promijenim.

 Mama: Ali Miškec, pa ta bluza kaj sam ti prošli tjedan kupila je tak zgodna, a i ti si tak meden u njoj (gestom mu popravlja frizuru, Miško se pokušava obraniti).

Miško: Mama, molim te! Takvu frizuru više nitko ne nosi (češlja se u suprotnu stranu). A u ovoj košulji izgledam kao posljednji kreten. Tko bi me ovakvog uopće ozbiljno shvatio? Mama, ti ne znaš što je modni svijet. Ako nisi u trendu, ubrzo ispadaš iz igre i gotov si jednom za svagda. A ti mi kupuješ nekakve jeftine gluposti. Mama, daj shvati, ako nisi u trendu, ispadaš iz igre. Modna kuća PSior raspisala je natječaj za nositelje nove kolekcije. (uzima šešir i aktovku) Poslovni pas! (uzima loptu ili palicu za bejzbol) Sportski tip! (pokušava hodati kao maneken) Tata kakvog bi svaki psić poželio! (Pokušava hodati poput mačo psa, mama odmahuje rukom i sjeda ispred TV-a.)

Mama: Dođi, Miško, pogledaj. Košulja s dva lica – samo 79 kuna. To je stvarno povoljno!

Miško: Mama! Ne želim nositi to jeftino smeće!

Mama: Sine, znaš da sada nemamo previše novca za takve stvari. Tati posao baš i ne ide najbolje. Ne može sve na strane i sam… novog radnika ne može platiti, a ti odbijaš raditi s njim. Razmisli Miško, sve nade polagao je u tebe!

Miško: Ali ja ne želim cijeli život živjeti kao tata i prodavati pseće nekretnine!

Mama: Dobro sine, nemoj se odmah ljutiti! Pogledaj! (pokazuje na TV) Jedna strana oslikana je palmama, a na drugoj su ruže u mirisnom vrtu. Joj Miško, pa ta bi košulja tebi izvrsno pristajala. Ako nazovemo odmah, samo danas, dobit ćemo i novi jastuk za izležavanje. Jooj… Miško, pa oni su zaista divni! Zamisli… čekaj, čekaj… gdje mi je telefon… 060 333 111…

Miško: Mama, pa ti mene uopće ne slušaš! Sad je dosta!

 Mama: Joj, Miškec, nemoj se ljutiti. Pa što ti je sad? Miško! Nisi ni jedan kolačić probao. Slušam ja tebe moj Miško, ali nemamo toliko novaca! Znaš i sam da tata radi po cijele dane, prodaje one pseće nekretnine samo da bismo tebi osigurali sve što ti treba, ali Miško, ti nikad  nisi zadovoljan!

Miško: Mama, ja ne želim ove jeftine stvari! Ja želim nositi finu odjeću poznatih dizajnera i biti poznat! Mama, to je moj san! Ne želim prodavati pseće nekretnine i biti cijeli život nitko i ništa!

 Mama: Ali sine, tvoj otac nije nitko i ništa. On je vrijedan pas i voli svoj posao! Nemoj biti takav, sve što imamo on nam je zaradio. Miško shvati, to što ti želiš nemoguće je. Od mode nema kruha, to je ono što ti tata i ja pokušavamo već dugo objasniti, no ti ne želiš slušati. Tvoj otac pošten je pas!

Dođi Miškec, sjedni, evo stigao je novi katalog! Sjednimo zajedno i pogledajmo. Evo, sve je u pola cijene!

Miško: Mama, pa ti mene uopće ne razumiješ! (ljutito baca odjeću, govori za sebe, kao da sanjari) Želim biti poput njih, u velikom gradu, okružen blještavilom reflektora (šeće kao maneken) Svi mi plješću, hvala vam, doista, hvala! (Trgne se na majčine riječi.)

Mama: Razumijem, ja razumijem, Miško, samo ti nas ne razumiješ! Život u gradu je skup i težak. Nije sve tako idealno kao u tim tvojim modnim časopisima. Za prave stvari vrijedi se u životu pomučiti! Ništa se ne događa preko noći. Sine, mlad si još, naučit ćeš. (Odlazi sa scene.)

Miško: (nervozno hoda) Moram pokušati nešto drugo. Da vidimo što nam nude današnje novine. Traži se mlađi pas za snimanje reklame za modnu kuću Psior. Poželjne osobine: dobrog izgleda, njegovan, poznavanje modnih noviteta, komunikativan i zabavan. Javi se! Postani dio blještavog svijeta modne elite. To je to! Konačno je vrijeme da napravim nešto od svog psećeg života! (Čuje se zvono na ulaznim vratima. Stiže brzojav o audiciji za modnu kuću Psior.)

Miško: (dolazi zbunjeno noseći brzojav, čita ga) Što je sad ovo? Brzojav! Nikad nisam dobio brzojav! Na mene naslovljen! Dragi gospodine Terijer, pozivamo Vas u petak 17. lipnja 2016. godine na audiciju za nositelje nove pseće kolekcije modne kuće Psior. Molimo vas da  potvrdite svoj dolazak što je moguće prije. Petak! Pa to je prekosutra! Konačno su me  pozvali! Evo me modna kućo Psior, dolazim! Što ću odjenuti? Moram u kupovinu! Mama! (Uzbuđen trči po sceni i odlazi.)

DRUGA SCENA

 (Na scenu dolaze mama i tata; mama je uplakana, briše suze; na sceni je nekoliko velikih kofera; mama šmrca, ne može govoriti, briše suze; tata je ljut.)

Mama: Ne mogu vjerovati da odlazi! Učini nešto Rudi, on je tako mlad i još neiskusan!

Tata: Nek᾽ ide! Pogledaj ti ovo! Ja radim i rintam, a vi samo trošite na gluposti! Pogledaj ove kofere! Ovoliko ti i ja zajedno nemamo odjeće! Rekao sam ti da nemamo novca, a ti navalila! Čak sam i auto prodao. Neka ide, možda se u gradu opameti! Vidjet će on da tamo ne cvjetaju ruže i da tamo nema mamice i tatice koji će trpjeti njegove gluposti i mamice koja će ispunjavati njegove prohtjeve i hirove.

Mama: Ali, Rudi! Šteta da svoju ljepotu i mladost troši u ovoj zabiti. On je stvoren za velike naslovnice časopisa. Maneken moj!

Tata: Ništa ali! Već je vrijeme da odraste! Pa zaboga Biba, ima četiri pseće godine! Ljepota, ljepota, ljepota… nema  od ljepote kruha, nek᾽ se primi posla!(Mama i dalje šmrca i plače; odlaze sa scene; dolazi Miško, uzima kofere, roditelji mu pomažu; mašu mu.)

Miško: Eto, onda ja sad idem… (Uzima kofere u ruke.)

Tata: Moj otac, otkad je pokrenuo svoj posao prodaje psećih nekretnina, nikad nije dozvolio da na ovu obitelj padne bilo kakvo zrnce sumnje. Ja sam se oduvijek trudio ići njegovim  stopama, a ti… Bože, što li će mi svijet reći kad čuje! Moj sin – maneken. Sine, nek᾽ mi svatko oprosti, ali to doista ne priliči jednom fino odgojenom psu iz tako poštene pseće obitelji.

Mama: Joj Rudi, daj već jednom prestani govoriti gluposti. Ti i tvoj obraz. No, pusti ga. Ako nešto silno želi, sigurno će u tom uspjeti (rasplače se). Nek᾽ mu je sa srećom. On je prirodno lijep i zgodan, sigurna sam da će ih sve očarati. Zbogom, sine moj.

Miško: Zbogom!

Mama: Zbogom, sine, javi se i čuvaj se! (Grle se i pozdravljaju, odlaze sa scene.)

TREĆA SCENA

(Igra svjetlima, svjetla bljeskaju. Glazba koja dočarava modne revije. Miško izlazi i nosi revije, svaki put dolazi u nekoj drugoj odjeći. Sažeti prikaz događaja u vremenskom periodu, čuje se lajanje, smijeh neodobravanja, Miško hoda i u jednom se trenutku spotakne i padne. Off zvuk – smijeh. Skupljaju se prolaznici i publika koja ga ismijava. Miško prolazi tunelom izrugivanja.)

Publika: Pogledaj ga! Makni se! Nespretnjakoviću! Srami se! Pogledaj ga! Prestar si! Gubi se! Idi otkuda si došao! Gdje ste njega našli! Odlazi, sramoto jedna! Seljačino! (Miško uznemiren, bježi trčeći sa scene, glazba se nastavlja, a publika koja je vrijeđala Miška  postaju modeli koji se šeću pozornicom i nose reviju; pljesak; odlaze.)

ČETVRTA SCENA

(Miško hoda po gradu s koferom u ruci, čuju se zvukovi auta, sirene, vide se svjetla. Oko njega prolaznici, udaraju u njega, dobacuju mu, guraju ga, vrlo je zbunjen i nesretan.)

Prvi prolaznik: Pazi kamo ideš!

Drugi: Hej, idiote! Kamo si krenuo, zar ne znaš hodati!?

Treći prolaznik: Bježi, nakazo! Pogledaj se! Cirkusant!

Miško: (sam sebi) Smiri se, Miško! Sve je u redu! Svaki je početak težak! Sjeti se tatinih riječi, digni glavu i samo naprijed. Najradije bih nazvao mamu! Ona bi me sad znala utješiti! Mama, tako mi je teško! Što ću sad? Nitko me neće ni pogledati! Što da radim? Nesretan sam! Tako mi i treba! Najbolje je da se vratim kući! Kako ću pogledati svima u oči? Svi će mi se smijati! A samo sam htio novi život, novi posao! (Sjeda bespomoćno uza svoj kofer.)

 Miško: Sada sam sam i napušten. Nemam ni za prenoćište. Ah, Miško, crni Miško, misli, misli… Ne znam gdje sam pogriješio, sve novce i svu ušteđevinu dao sam za ove bezvrijedne skupe prnje! Ništa ne vrijede! Tako sam nesretan i bespomoćan! Nitko me ne voli! Što da radim! (Miško naslanja glavu na kofer, počinje glazba, igra svjetlima, Miško sanja.)

PETA SCENA

 (Miško sanja. Glazba, revija, na sceni je voditelj u košulji s leptir-mašnom koji predstavlja  pseću reviju modne kuće Psior, a nose ju najpoznatiji pseći manekeni i manekenke. Svjetla se poigravaju na pozornici.)

Voditelj: Dobra večer, dragi posjetitelji! Dobro došli na svečanu reviju nove kolekcije modne kuće Psior. Kolekcije koja je pokorila modna središta: Milano… Pariz… i upravo dolazi u vaš grad. (Čuje se pljesak.)

Voditelj: Pozdravimo pljeskom našu Lili, koja večeras nosi svečanu haljinu koja odiše elegantnošću i svježinom. Boje proljeća su tu. Prate cijelu kolekciju. Plavi prozračni tonovi ovogodišnji su proljetni hit. (Na scenu izlazi manekenka u plavoj haljini i šeće scenom, nosi i pokazuje haljinu, pojačani  pljesak kad se naklanja.)

Voditelj: Hvala našoj Lilli. A sad ono što ste dugo i s nestrpljenjem čekali! Najnovije modele muške kolekcije modne kuće Psior predstavit će vam svjetski poznati maneken Miško znan kao Marlon Psior. (Na scenu izlazi Miško u svečanom odijelu, svjetla bljeskaju, pljesak je sve jači i jači, čuju se glasovi iz  publike.)

OFF glasovi: Bravo! Ovo je veličanstveno! Divno! Može li autogram? Može fotografija? Kako je zgodan! (Miško se naklanja, pljesak, i dalje glazba; odlazi, maše publici, šalje im poljupce; naklanja se.)

ŠESTA SCENA

(Ulični čistači čiste i peru ulice, galame, mlaz vode polijeva Miška kojeg ne vidimo na sceni uz gromoglasnu viku komunalaca.)

 Čistač prvi: Ljudi, stanite! Netko je ovdje! Leži… smrznut… mislim  da ne diše! Mrtav je! Još jedna propalica i skitnica! Šteta, mlad je!

Čistač drugi: Evo ga ljudi, trepće očima! Pa on je živ! Živ je! Gospodine, jeste li dobro? Pozvat ćemo Vam hitnu! Imate sreće, na ovoj zimi provesti noć vani! Mislili smo da ste mrtvi!

(Na scenu ulazi Miško, gleda oko sebe, na sebe, na svoju odjeću, oprezno otvori oči, pogleda oko sebe i u nevjerici gleda čistače oko sebe.)

Miško: Lili? Psior? Revija? Gledatelji? Gdje sam ja to?

Čistač prvi: A, ne, ne, ne, gospon, nemojte se naprezati! Bumo Vam mi pozvali hitnu, vidim ja  da Vama nije dobro! (Miško se u tom trenutku onesvijesti, a čistači ga stavljaju na klupu.)

SEDMA SCENA

(Čuje se zvuk hitne, dolaze liječnik i tehničar.)

Liječnik: Mjesta molim! Razmaknite se! Dajte mu zraka! Onda, kako smo, mladi gospon? Boli li Vas što? Možete li mi reći kako se zovete i što Vam se dogodilo?

Miško: Lili? Psior? Revija?

Liječnik: Potpuno je u šoku! Dat ćemo mu injekciju i vodimo ga sa sobom u bolnicu. Kad dođe k sebi sigurno će nam moći nešto više reći. (Odlaze sa scene, opet se čuje zvuk hitne koji se polako stišava.)

OSMA SCENA

 (Na scenu izlazi tehničar. Gura krevet, Miška postavljaju na njega. Liječnik ga pregledava i ispituje.)

Liječnik: Podignite lijevu ruku! Dobro! Sad desnu!

Miško: (prozbori tiho) Bože, zar mojoj muci nema kraja?!

Liječnik: Nešto ste rekli, mladi gospon? Boli li Vas još nešto? Sad ste na sigurnom! Našli su Vas smrznutoga na kraju ulice. Ozlijeđeni ste i puni modrica! Boli li Vas ovo?

 Miško: Ma, ne, ne. Želim reći da me ne boli ništa, osim mog ponosa.

Liječnik: No, kako se zoveš? Tko si ti? Ja sam docent Šnaucer. Živite li ovdje? Odakle ste?

 Miško: Da, nisam odavde, ali sam došao ostvariti svoj san, ostavio sam topli dom roditelja i krenuo za svojom zvijezdom koja mi je sad tako daleko i sve manje sjajna. (U pozadini se čuje tiha glazba, Miško ustaje i dolazi nasred pozornice pognute glave.)

Miško: Moj san je uništen. Moda je oduvijek bila smisao mog života. Oduvijek sam sanjao da radim za neku poznatu dizajnersku kuću. Oko mene fotografi, blještavilo, svijet kakav sam priželjkivao… Ali sada shvaćam da to blještavilo zapravo i ne postoji. Svijet u koji sam došao potpuno je drugačiji, pun ljudi koji me mrze, koji su ljubomorni, koji mi zavide ili me jednostavno ismijavaju. Doktore, moj život više nema smisla! Hvala Vam doista što ste bili ljubazni i što ste me strpljivo saslušali, ali sad idem. Ne želim Vam oduzimati vaše dragocjeno vrijeme. Vrijeme je da pođem.

 Liječnik: Stani! A, mladi gospon, nikud Vi ne idete! Morate ostati! Večeras ste moj gost i ispričat ćete mi svoju životnu priču, a sutra… Tko zna, sutra je ionako novi dan.

Miško: Da, sutra je novi dan! (Liječnik i Miško pričaju uz glazbu.)

 DEVETA SCENA

(Na sceni mama i tata sjede za stolom i ručaju.)

 Mama: Evo Rudi, ovo je sve što imam! Podijelit ćemo! Uzmi ti, tebi treba. Naporno si radio, a ja zapravo baš i nisam gladna! Stalno mislim o našem Mišku. Već nam se dugo nije javio! Posljednje pismo stiglo je prije mjesec dana! Tko zna je li živ? Sigurno mu se nešto loše dogodilo!

Tata: Pusti ga! Zaboravio je na nas! Baš njega briga! Nezahvalnik! Posao mi ide sve lošije i lošije! Nemam auto, ne mogu sve obavljati pješke. Već mjesecima nisam prodao niti jednu kućicu. Ako se ovako nastavi, ne znam kako ćemo dalje!

Mama: Napisat ću mu pismo, iako ne znam je li živ i još uvijek na istoj adresi. Nećemo mu spominjati da nam je teško. Bitno ja da je njemu dobro. Nadam se da je ostvario svoj san.

Tata: Da je pametan, ne bi ni otišao. Zajedno smo mogli čuda napraviti.

 Mama: Nemoj tako Rudi, pa on je naš sin i njegova sreća nam je najvažnija.

Tata: Dobro, dobro… Biba, nadam se da je doista sretan i da si u pravu!

Mama: Dođi Rudi, idemo mu napisati pismo! (Odlaze sa scene.)

DESETA SCENA

 (Miško utrči na pozornicu.)

Miško:  Eto, dobio sam pismo! Dragi moji roditelji, što ste sve morali učiniti zbog mene. Zar nisam već dovoljno patio ostavivši svoj dom i roditelje. Opet nemam kud. Svi će mi se smijati. Upravo sam sanjao svoje roditelje! Kod kuće gladuju! Vraćam se kući, svi će me smatrati prevarantom! Što radi moja mama? Kako će susjede sad biti sretne da joj mogu reći: Ej, je li onaj propalica tvoj Miško? Već vidim kako se zlurado smješkaju i ogovaraju. A tata… Ah, tata… Što li će on pomisliti? Dragi moj tata… Gdje su mi stvari? Moram se vratiti! Nisam uspio i to moram prihvatiti! A tata? Prodavat ću s njim pseće nekretnine do kraja života i svi će biti sretni. (Sprema svoje stvari u kofer, a u tom trenutku ulazi liječnik.)

Liječnik: Miško, što se dogodilo? Kamo ste krenuli?

 Miško: Vraćam se kući svojoj obitelji!

Liječnik: Ali što je s Vašim snom? Moda? Revije?

Miško: Doktore, sve je to samo san! Sve što je lijepo kratko traje! A sad se moram vratiti u stvarnost. Sanjao sam svoje roditelje koji su se svega odrekli zbog mene. Ne mogu dozvoliti da gladuju! Hvala Vam na svemu i zbogom! (Kreće, ali ga liječnik povlači nazad.)

 Liječnik: Čekajte malo, doveo sam nekog. Želim da upoznate mog brata. Ovo je Florijan, moj brat blizanac. On je krojač i ima svoj krojački salon. (Brat je elegantan, u finom odijelu; Miško ga gleda i pomno promatra.)

Florijan: Drago mi je, brat mi je pričao o Vama i želimo Vam pomoći. Upravo organiziramo dobrotvornu humanitarnu modnu reviju nove muške i ženske pseće jesenje kolekcije, a bit će ponešto i za one najmanje. Sav novac od revije namijenili smo za obnovu dječjeg psećeg  odjela bratove bolnice. Bolesni mališani već nestrpljivo očekuju nove igračke koje ćemo im kupiti.

 Miško: Ali ja… ovaj… Ovo odijelo na Vama je zbilja divno! Recite mi o kojem se kreatoru radi?

Florijan: Dragi moj, ovo sam ja kreirao. Ovo je iz vlastite nove kolekcije.

Miško: Ali, ovo je zapravo savršeno! Tako fino… podatno… elegantno… Doista ste to sami napravili?

 Florijan:  Da Miško, ako želiš i tebe ću podučiti krojačkom zanimanju. Vidim da ukusa za lijepo već imaš, samo ti nedostaje malo sreće i prijateljska ruka koja će te usmjeriti.

 Miško: Zaista, hvala Vam! Naravno da želim. Ne mogu vjerovati da mi se ovo događa. I to baš  onda kad sam mislio da je sve gotovo.

Florijan: Hvala Vama Miško! I želim Vam da uspijete u onome što volite! Zbogom! (Grle se; odlazi.)

 JEDANAESTA SCENA

 (U krojačkoj radionici. Uz glazbu krojenje odijela, uzimanje mjera; Miško i Florijan su zaposleni, pantomimski izvode radnje, oko njih modeli, oni mjere, režu i prekrajaju.)

DVANAESTA SCENA

(Na sceni se spremaju mama i tata; mama u haljini sa šeširom, tata u odijelu.)

Tata: Miško, Miško, probudi se! Danas je tvoj dan! Danas predstavljaš naše mjesto! Danas je revija tvojih novih odijela!

Mama: Miško, uzmi doručak!

Tata: Miško, počešljaj se! Danas ne smiješ biti raščupan!

Mama: Miško, požuri se, napravila sam tvoje omiljene pseće kolačiće. Zakasnit ćemo!

(Dolazi Miško elegantno odjeven.)

Miško: Tu sam, ne brinite, nećemo zakasniti. Danas je važan dan. Opet sam kod kuće i da nije bilo vas, nikada ne bih uspio.

Miško: Znate, sinoć sam puno razmišljao i shvatio da vas jako puno volim i da je sreća  zapravo tu i u malim stvarima. A sad krenimo da ne zakasnimo na reviju.

Znaš tata, sad kad sam uspio u modnom svijetu imam i neke zamisli u vezi psećih nekretnina, ali ispričat ću tu usput.

(Glazba. Zagrljeni odlaze.)

 TRINAESTA SCENA

 (Glazba, revija, poigravanje svjetlima. Off-zvuk pljesak, na scenu izlazi voditelj.)

 Voditelj: Dobra večer, dragi gledatelji! Dobro nam došli na humanitarnu reviju za naše mališane. Večeras nam je iznimna čast  predstaviti novu kolekciju modnog kreatora Miška koji potječe iz jednog malog mjesta, ali koji je veličanstveno svojim jedinstvenim kreacijama ušetao u naš svijet mode i ostavio svoj trag. Postao je naša zvijezda koja će još dugo svijetliti na našem modnom nebu. (Uz glazbu scenom šeću manekenke i manekeni noseći razne kreacije.)

Voditelj: Pozdravimo ga velikim pljeskom! Naš veličanstveni Miško! (Pljesak. Na scenu izlazi Miško držeći za ruke svoje roditelje. Naklanjaju se, glazba.)

KRAJ

 

 

Share this...
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone