{"id":181,"date":"2017-03-31T09:01:36","date_gmt":"2017-03-31T07:01:36","guid":{"rendered":"http:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/?page_id=181"},"modified":"2021-09-28T08:47:56","modified_gmt":"2021-09-28T06:47:56","slug":"zeljka-zupan-vuksan-arta-ostavljeni-pas","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/dramska-kultura\/zeljka-zupan-vuksan-arta-ostavljeni-pas\/","title":{"rendered":"\u017dELJKA \u017dUPAN VUKSAN: Arta – ostavljeni pas"},"content":{"rendered":"

LIKOVI: <\/strong><\/p>\n

Arta \u2013 <\/strong>pitbul, izgubljen<\/p>\n

Tobi \u2013 <\/strong>mje\u0161anac, lutalica<\/p>\n

Duks \u2013 <\/strong>mje\u0161anac, pas iz uto\u010di\u0161ta<\/p>\n

Francek \u2013 <\/strong>mje\u0161anac, pas iz uto\u010di\u0161ta, te\u0161ko bolestan<\/p>\n

Gazdarica \u2013 <\/strong>vlasnica azila<\/p>\n

Jo\u017ea \u2013 <\/strong>radnik u uto\u010di\u0161tu<\/p>\n

Vi\u0161nja \u2013 <\/strong>slabovidna djevoj\u010dica<\/p>\n

Vi\u0161njina mama<\/strong><\/p>\n

Otac i troje djece<\/strong><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0OVO BI MOGAO BITI VA\u0160 PAS<\/p>\n

Scena 1. <\/em><\/strong><\/p>\n

Polumrak, u dnu scene pale se i gase svjetle\u0107e reklame. Scenom u\u017eurbano prolaze ljudi sa \u0161e\u0161irima na glavi. Mu\u0161karci nose aktovke, a \u017eene poslovne torbe. <\/em>Izme\u0111u njih hoda Arta i poku\u0161ava zapo\u010deti razgovor. Arta nema \u0161e\u0161ir ni aktovku, on ima maramu protiv buha i pse\u0107u ogrlicu. Novu, \u017eutu, s uo\u010dljivim privjeskom.<\/em><\/p>\n

Scena 2. <\/em><\/strong><\/p>\n

Ljudi odlaze sa scene, ostaje samo Arta i iza njega svjetle\u0107e reklame. Svjetlo je na Arti i on po\u010dinje svoj monolog. \u00a0<\/em>Arta <\/em>(pitbul, mladi pas, zbunjen, gleda oko sebe, nesiguran, obra\u0107a se\u00a0 publici<\/em>):<\/em><\/p>\n

Ni sam ne znam kako se sve dogodilo, kako sam se na\u0161ao ovdje, u ovom mete\u017eu. Poku\u0161avam nekoga ne\u0161to pristojno upitati, ali kao da me nitko ne primje\u0107uje. A jo\u0161 ju\u010der sam bio u svom domu, umotan u svoju dekicu grickao najdra\u017eu poslasticu. To vam je mali bombon\u010di\u0107 okusa kuhane govedine. (Arta se \u010deznutljivo gladi po trbuhu<\/em>): Mmmm, ne znam otkud on mojoj gazdarici, ali kad samo jako dobar, uvijek ga dobijem za nagradu. Uh, kako bi mi sad dobro do\u0161ao!<\/p>\n

Arta (cvile\u0107i<\/em>): Nisam jeo ni\u0161ta od ju\u010der. \u010cak ni pio. Gazdarica je zalijevala cvije\u0107e i ostavila otvorena dvori\u0161na vrata. Nisam mogao odoljeti iako mi je bezbroj puta rekla da ne idem sam na ulicu i odjurio sam. A tko ne bi to u\u010dinio, recite mi! Morao sam vidjeti \u0161to se to skriva iza na\u0161e ograde. Pa iza ograde susjeda Marka, pa onda jo\u0161 malo do pekare, pa jo\u0161 malo do kioska na kojem gazda kupuje novine i\u2026 eto. Ne znam ni sam kako sam se ovdje na\u0161ao. Odjednom sam se na\u0161ao u ovoj uskoj ulici. \u010cudan je ovo grad. Nitko ni sa kim ne razgovara. Ovi su ljudi kao lutke, svi jednako izgledaju. (uzdi\u0161e<\/em>) Ah, kako mi nedostaje moj dom!<\/p>\n

Scena 3.<\/em><\/strong><\/p>\n

Arta zbunjena gleda oko sebe, ne zna kud bi krenuo. Pale se svjetla sa strane, na pozornicu dolazi Tobi, pas lutalica, neuredan, nepo\u010de\u0161ljan, oko vrata ima staru izlizanu ogrlicu bez privjeska. Arta mu poku\u0161ava pri\u0107i, ali mu Tobi okre\u0107e le\u0111a i poku\u0161ava se namjestiti na pod ispod izloga. Izlog pripada trgovini ku\u0107nih ljubimaca, uredno je poslo\u017een, vide se uzice za pse, lopte, zdjelice za hranu, nove ogrlice, krletka za ptice i manji kavez za hr\u010dke. <\/em><\/p>\n

Arta<\/strong> (pitbul<\/em>): \u00a0Dobar dan! Lutalica ne odgovara pa Arta glasnije ponavlja pozdrav<\/em>. Dobar dan! Oprostite, smijem li Vas ne\u0161to upitati?<\/p>\n

Tobi: (<\/strong>za sebe<\/em>): Jo\u0161 jedan novi. Vidi se da je tek do\u0161ao, (publici<\/em>) pogledajte te obra\u0161\u010di\u0107e, tu sjajnu ogrlicu, a tek parfem! Najprije ga nanju\u0161i\u0161 pa tek onda ugleda\u0161.<\/p>\n

Tobi<\/strong> (obra\u0107a se Arti<\/em>): <\/em>\u0160to ho\u0107e\u0161?<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ne znam gdje sam, mo\u017eete li mi pomo\u0107i?<\/p>\n

Tobi<\/strong>: <\/em>Ovisno kakvu pomo\u0107 tra\u017ei\u0161. I daj molim te, ja jesam stariji od tebe, ali nemoj mi govoriti Vi! Nisam ti ja na to navikao!<\/p>\n

Arta <\/strong>(sav uzrujan, \u017eeli \u0161to prije saznati \u0161to mu se doga\u0111a<\/em>): <\/em>Dobro, u redu, ne\u0107u vi\u0161e, oprosti! Molim te, reci mi samo gdje sam. Reci mi kada je ru\u010dak, u\u017easno sam gladan. Kad \u0107emo dobiti dekicu ili barem ko\u0161aru za spavanje. Ne mogu spavati na ovom hladnom plo\u010dniku. Bole me kosti. I\u2026 od ju\u010der se nisam okupao, nisam oprao zube, dodu\u0161e, nisam ni\u0161ta po\u0161teno ni pojeo…<\/p>\n

Tobi<\/strong>: <\/em>Prijatelju, uspori malo. Ovdje ima\u0161 vremena na pretek.<\/p>\n

Arta<\/strong>: <\/em>Kako to misli\u0161? Meni se zaista \u017euri. Moram se \u0161to prije vratiti ku\u0107i.<\/p>\n

Tobi<\/strong>: <\/em>Sjedni tu pokraj mene, smiri se i reci \u0161to ti se dogodilo. <\/em><\/p>\n

Arta<\/strong> (s ga\u0111enjem gleda na prljavi pod. Skida svoju maramu protiv buha i sjeda na nju.\u00a0 Isprva \u0161uti, a potom progovori kao da \u0107e zaplakati<\/em>): <\/em><\/p>\n

Ne znam ni sam kako se sve to dogodilo, htio sam samo vidjeti \u0161to se skriva iza na\u0161e ograde. A trebali smo krenuti na put. Bio sam silno uzbu\u0111en. Nikada jo\u0161 nisam vidio more. Gazdarica je zanosno govorila o nekakvim tretmanima mladosti, gazda je pri\u010dao kako \u0107e se kona\u010dno dobro odmoriti i naspavati i kako je taj odmor zaslu\u017eio nakon toliko godina crn\u010denja u ZET-u. Da su mu se ti vra\u017eji tramvaji popeli na vrh glave\u2026<\/p>\n

Tobi<\/strong> (prekine ga u sredini re\u010denice<\/em>): <\/em>HAHAHAHA i ti si tome povjerovao! Da \u0107e jednog obi\u010dnog psa pustiti u hotel na moru i da \u0107e\u0161 u\u017eivati u njihovom odmoru!!!<\/p>\n

Arta<\/strong>: <\/em>Kako misli\u0161 njihovom? Pa to je na\u0161 zajedni\u010dki odmor!!! Zna\u0161 li ti kako je meni te\u0161ko, koliko ja radim?! Pa ja ti cijeli dan stra\u017earim. Cijeli dan \u010dekam da se gazda vrati s posla. Ne smijem se maknuti iz svoje ko\u0161are.<\/p>\n

Tobi <\/strong>(smije se<\/em>): Stvarno si naivan. Stra\u0161no te\u017eak posao, le\u017eati cijeli dan u mekanoj ko\u0161ari za pse! Sigurno misli\u0161 da \u0107e te tra\u017eiti?! Oni ti sad ve\u0107 u\u017eivaju na moru sretni \u0161to su se lako rije\u0161ili svog ljubimca. Nema \u0161anse da \u0107e se vratiti po tebe.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Naravno! Pa ja ne mogu \u017eivjeti na ulici. Ja sam ovdje samo u prolazu. Ja samo tra\u017eim put ku\u0107i, ja samo\u2026<\/p>\n

Tobi<\/strong> (prekine ga<\/em>): Ja samo, ja samo\u2026 To ti misli\u0161 da \u0107e ova avantura zavr\u0161iti sretno. Prijatelju, sretni zavr\u0161etci ne postoje.<\/p>\n

U tom trenutku za\u010duje se lave\u017e, kome\u0161anje. Iz susjedne ulice dojure jo\u0161 tri psa. Psi su sli\u010dni Tobiju, neuredni sa starim, poderanim ogrlicama koje se jedva dr\u017ee. <\/em><\/p>\n

Lutalice<\/strong>: Bje\u017eite, bje\u017eite, sti\u017eu!<\/p>\n

Tobi<\/strong> (Arti, uzbu\u0111eno<\/em>): Bje\u017ei, bje\u017ei! Za nama!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ljudi sti\u017eu! Pa to je sjajno! Kona\u010dno \u0107e mi netko re\u0107i gdje sam, kona\u010dno \u0107e me netko nahraniti i okupati.<\/p>\n

Tobi<\/strong> (uzrujano<\/em>): Ma bje\u017ei, ne \u017eeli\u0161 da te ovi ljudi ni nahrane ni okupaju.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ne bje\u017eim! Ti si blesav. (Arta se saginje po svoju maramicu protiv buha i u tom trenu \u010dovjek u plavom kombinezonu prilazi Arti.<\/em>)<\/p>\n

Scena 4. <\/em><\/strong><\/p>\n

\u010covjek u plavom<\/strong>: (u plavom kombinezonu, na gornjem dijelu natpis Prijatelj \u017eivotinja<\/strong><\/em>): Do\u0111i, dragi! Kako si samo krasan. Nekako mi nje\u017eno izgleda\u0161 za jednog pitbula.<\/p>\n

Arta<\/strong> (prilazi mu<\/em>): Znao sam da \u0107ete mi pomo\u0107i. Znate li mo\u017eda gdje su moji gazda i gazdarica? Znate, ja sam samo htio provjeriti je li sve u redu iza na\u0161e ograde, sigurno me gazda tra\u017ei, a gazdarica kod ku\u0107e pla\u010de i nada se mom povratku.<\/p>\n

\u010covjek u plavom<\/strong> (stavljaju\u0107i Arti povodac<\/em>): Eh, dragi moj, nadaj se! A do tada ide\u0161 sa mnom. Ti si jednostavno ostavljen kao i svi drugi psi tijekom ljeta.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ostavljen??? Kako mislite ostavljen? \u00a0Mene moj gazda nikada ne bi ostavio. Tko \u0107e mu \u010duvati ku\u0107u dok je on na poslu. Znate, on vam radi i no\u0107u. Netko mora biti uz gazdaricu. A to sam JA!<\/p>\n

\u010covjek u plavom<\/strong>: Do\u0111i ti sa mnom! Odvest \u0107u te na jedno odli\u010dno mjesto.<\/p>\n

Odlaze sa scene (mrak<\/em>).<\/p>\n

Scena 5. <\/em><\/strong><\/p>\n

Na pozornici se ne vide svjetle\u0107e reklame, samo natpis Sretne \u0161apice \u2013 uto\u010di\u0161te za pse<\/strong>. U polukrug su slo\u017eena \u010detiri kaveza u kojima su psi. Vlasnica uto\u010di\u0161ta puni zdjelice hranom. <\/em><\/p>\n

Vlasnica<\/strong> (publici<\/em>): Ljeto je po\u010delo, a uskoro \u0107e i godi\u0161nji odmori. Ljudi su nemarni, misle da su ljubimci poput pli\u0161ane igra\u010dke i da ih mogu vratiti kad im dosade. Svake godine ista pri\u010da. Jedni ostave svoje pse, drugi ih kupuju. Rijetki su koji do\u0111u k nama po ostavljenog psa.<\/p>\n

Pribli\u017eava se kavezu u kojem je Duks, pas razli\u010ditih boja o\u010diju.<\/em> E moj Duks, ne brini! Uskoro \u0107e i tebe netko udomiti.<\/p>\n

Duks<\/strong> (bezvoljno<\/em>): Ne vjerujem! Svi misle da sam \u010dudovi\u0161te. Jedno oko mi je crno, a drugo plavo. Svi me se boje. Ju\u010der me ona djevoj\u010dica nije htjela ni pogledati!<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Pusti tu djevoj\u010dicu, njezina mama uop\u0107e nije htjela psa. Doveli su je samo da ju zavaraju, ta djevoj\u010dica nikada ne\u0107e dobiti ljubimca.<\/p>\n

Na scenu dolaze Arta i \u010covjek u plavom (\u010cUP): <\/em><\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Evo, gazdarice, to je sve \u0161to sam danas na\u0161ao. (Gura Artu ispred sebe). <\/em><\/p>\n

Arta<\/strong> (upla\u0161en, gleda oko sebe, poku\u0161ava se svidjeti gazdarici): <\/em>Dobar dan, prekrasno vam je ovdje. Kakve lijepe ogradice! Siguran sam da imate i protukrpeljne pokriva\u010de. Znate, meni je moja gazdarica uvijek govorila da svaka dobra ku\u0107ica za pse mora to imati…<\/p>\n

Gazdarica<\/strong> (prekida u pola re\u010denice<\/em>): Naravno da imamo. Nego, nekako si mi pri\u010dljiv i dra\u017eestan za jednog pitbula. Zar te nisu rekli da si ti borbeni pas?<\/p>\n

Arta<\/strong>: Borbeni!!! Ma dajte molim vas. To su \u010diste gluposti, tako govore neznalice! Recite, kada poslu\u017eujete ve\u010deru? Znate, od ju\u010der nisam jeo! A imate tople vode, trebao bih se malo osvje\u017eiti, a tko je ovdje zadu\u017een za \u010detkanje… Le\u017eao sam skoro na podu prije nego me ovaj ljubazni gospodin spasio, mislim da bi me netko trebao dobri i\u0161\u010detkati.<\/p>\n

Gazdarica i \u010cUP se smiju. Duks samo nezadovoljno re\u017ei, Arta mu ve\u0107 ide na \u017eivce. <\/em><\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Smije\u0161an si ti stvor. Nisam ti ja hotel s \u010detiri zvjezdice! Do\u0111i, pokazat \u0107u ti tvoju sobicu!<\/p>\n

Gazdarica odvodi Artu u kavez, Arta je jo\u0161 u \u0161oku, poku\u0161ava biti \u0161to ljubazniji. <\/em><\/p>\n

Arta<\/strong>: Hvala vam, gospo\u0111o, zaista lijepo od Vas!<\/p>\n

Duks<\/strong> (ne mo\u017ee suzdr\u017eati smijeh<\/em>): Ba\u0161 si naivan i smije\u0161an pas. Pa gdje si ti do sada \u017eivio, pod staklenim zvonom?<\/p>\n

Arta<\/strong> (ulaze\u0107i u kavez<\/em>): S gazdaricom, imao sam predivnu ko\u0161aricu i jastuk. (ogleda se oko sebe, iznena\u0111en<\/em>) Ali gospo\u0111o, ovdje nema ni\u010dega, samo goli beton, ja ne mogu spavati na golom betonu, prehladit \u0107u se, a onda \u0107u po\u010deti ka\u0161ljati, od ka\u0161lja mo\u017eda razvijem upalu plu\u0107a ili porebricu, znate, moja gazdarica…<\/p>\n

Gazdarica se ne obazire, zaklju\u010dava kavez i obra\u0107a se \u010covjeku u plavom. <\/em><\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Ajmo nas dvoje o\u010distiti ostale kaveze, predosje\u0107am da \u0107e s prvim vru\u0107inama biti gu\u017eva u na\u0161em hotelu!<\/p>\n

Odlaze<\/em>.<\/p>\n

Duks<\/strong>: Prekini vi\u0161e!!!! Naporan si! Ili si toliko glup da zaista ne zna\u0161 gdje se nalazi\u0161! Kao da si noj, a ne pas, zar je u tvojoj glavi pile\u0107i mozak pa ne vidi\u0161 da si na zadnjoj stanici \u017eivota?!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Moliiim? Kakvoj zadnjoj stanici \u017eivota????<\/p>\n

Duks<\/strong>: Tako lijepo, odavde izlazi\u0161 ili u crnoj vre\u0107i ili ako si sre\u0107e opet u ne\u010diji dom do sljede\u0107eg ljeta. Pogledaj mene, pogledaj me dobro! Svaki dan netko dolazi po slatke male psi\u0107e, a nas starce nitko ni da pogleda.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ah, onda ja imam sre\u0107e! Mene \u0107e ve\u0107 danas netko udomiti. Imam tek godinu dana.<\/p>\n

Duks<\/strong>: (smije se<\/em>): <\/em>Godinu dana! Dragi moj, ja mo\u017eda jesam razrok, ali takvog blesavog pitbula nitko ne \u017eeli. Pogledaj mene, imam nje\u017enu i umilno lice, ali te o\u010di, te o\u010di \u0107e me zauvijek ostaviti ovdje. Nitko ne \u017eeli razrokog psa. U pozadini se \u010duje grubo disanje psa iz kaveza broj 3. <\/em>A tek njega, astmati\u010dar, tko \u017eeli psa o kojem se treba dodatno brinuti, pla\u0107ati mu lije\u010denje? Nitko!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ne vjerujem ti! Ka\u017eem ti da ja danas odlazim u topli dom.<\/p>\n

Dolazi gazdarica. <\/em><\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Ajmo de\u010dki! Znate \u0161to trebate raditi, u dvori\u0161tu je parkiran veliki d\u017eip, a to zna\u010di da su ovi ljudi do\u0161li po psa. Imaju troje djece, budite \u0161to ljubazniji!<\/p>\n

Arta se priprema, nju\u0161ka mu je izme\u0111u re\u0161etki, Duks je nezainteresiran, a pas iz kaveza broj 3 i dalje hrop\u0107e i spava. <\/em><\/p>\n

Duks<\/strong>: Daj prestani sliniti po toj re\u0161etki. Previ\u0161e se nada\u0161! Ostat \u0107e\u0161 tu kao i ja.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Nema \u0161anse, ja danas idem doma! Iako ba\u0161 ne volim djecu, bolje bi bilo da me udomi nekakva starija gospo\u0111a. Puno su mirnije od djece.<\/p>\n

Na scenu dolazi otac s troje djece, jedan drugome do uha, najmla\u0111i tek prohodao, u ustima mu duda. Dvojica starijih dotr\u010dali su do kaveza. Okre\u0107u se prema gazdarici. <\/em><\/p>\n

Stariji dje\u010dak<\/strong>: To je sve? A gdje su mali psi\u0107i? Ne \u017eelim ovakve rugobe.<\/p>\n

Mla\u0111i dje\u010dak<\/strong>: Ali pogledaj ovoga (upire prstom u Duksa<\/em>)! Lijep je i mekan.<\/p>\n

Duks otvara o\u010di, a Dje\u010dak vrisne<\/em>: Vampiiiiir! Tata, ovo je vampir! O\u010di su mu razli\u010ditih boja!<\/p>\n

Ocu je neugodno, dolazi do Duksovog kaveza, izrazom lica odaje da mu se Duks ne svi\u0111a. <\/em><\/p>\n

Otac<\/strong>: A nemate mo\u017eda \u0161tence rotvajlera? Znate, \u010duo sam da su oni divni s djecom.<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Gospodine, pa nismo mi uzgajiva\u010dnica! Evo pogledajte ovog novog psi\u0107a. (pokazuje na Artu<\/em>), tek je danas do\u0161ao, miran je i pitom. Dresiran za boravak u ku\u0107i, za njega su vam potrebni samo ko\u0161ara i mekana dekica.<\/p>\n

Arta poku\u0161ava namjestiti najbla\u017ei izraz lica, gura glavu i dalje kroz re\u0161etke ne bi li se svidio djeci. <\/em><\/p>\n

Otac<\/strong>: Molim? Pitbul? \u0160to Vam je? Zar ho\u0107ete da mi rastrga djecu? Znate li da je znanstveno dokazano da su to najkrvolo\u010dniji psi?<\/p>\n

Otac<\/strong>: Djeco, kre\u0107emo. Ovdje nema ni\u010dega za nas.<\/p>\n

Odlaze.<\/em><\/p>\n

Scena 6.<\/em><\/strong><\/p>\n

Duks<\/strong>: I, jesi vidio, dragi moj?! Nema ti spasa.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ma ba\u0161 me briga za ove. S njima ionako ne bih htio ni u \u0161etnju. Kao da taj \u010dovjek i\u0161ta zna o psima.<\/p>\n

Duks<\/strong>: Ajde, ajde, priznaj da si se ponadao!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Ma \u0161to ponadao, ja znam da \u0107e moja gazdarica do\u0107i po mene. Siguran sam da me sada posvuda tra\u017ei.<\/p>\n

Duks<\/strong>: Slu\u0161aj, mali! Uskoro \u0107e do\u0107i Vi\u0161nja. Lijepo se pona\u0161aj, ne guraj tu svoju pitbulovsku nju\u0161ku me\u0111u re\u0161etke da se Vi\u0161nja ne prepadne.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Vi\u0161nja? Tko je Vi\u0161nja? Ja znam samo da moja gazdarica pravi sjajan kola\u010d od vi\u0161nje…<\/p>\n

Duks<\/strong>: Prekini!!!!!! (smirenije<\/em>) Ona mi je zadnja \u0161ansa. Dolazi svaki dan ve\u0107 mjesecima i mo\u017eda je danas ba\u0161 taj dan! Dan kada \u0107u postati Vi\u0161njin ku\u0107ni prijatelj, frend, ku\u017ei\u0161. Nas dvoje smo isti, postali smo prijatelji \u010dim smo se prvi put susreli. Samo da joj mama kona\u010dno pristane i shvati da \u0107e Vi\u0161nja biti sretnija sa mnom nego sama. Ali mislim da se ona boji mojih o\u010diju. Podsje\u0107aju je na Vi\u0161njinu bolest.<\/p>\n

Na scenu dolazi slabovidna djevoj\u010dica. U ruci joj \u0161tap. Hoda polako. <\/em><\/p>\n

Duks<\/strong>: Vi\u0161nja, samo naprijed. Ovo ti je Vi\u0161nja, svaki dan dolazi\u00a0 u posjet. Roditelji joj ne dopu\u0161taju da ima psa u ku\u0107i pa se dolazi s nama malo poigrati.<\/p>\n

Arta<\/strong> (za sebe<\/em>): <\/em>Vi\u0161nja, kakvo \u010dudno ime za djevoj\u010dicu. Ta \u0107e se isto prepasti kad shvati da sam pitbul. Kako su ljudi blesavi! Zar je va\u017eno kako izgledam, pitbul mo\u017ee biti umiljatiji od bilo koje pudlice.<\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong> (stoji ispred Artinog kaveza<\/em>): <\/em>Ti si novi? Mogu li te opipati?<\/p>\n

Arta<\/strong>: Mo\u017ee\u0161. Imam glavu, trup i udove. Kao i svaki pas. O\u0161tre zube kojim bih te vjerojatno mogao rastrgati!<\/p>\n

Duks<\/strong>: Arta, smiri se! Nije ti Vi\u0161nja kriva \u0161to te onaj stari naljutio.<\/p>\n

Duks<\/strong>:<\/em> Ne boj se Vi\u0161nja, to je samo jedna velika maza, kao i svi ku\u0107ni psi.<\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong> (pipa Artu<\/em>): Ne \u010dini\u0161 se zlo\u010dest. Nje\u017ean si i mekan. Jo\u0161 uvijek miri\u0161e\u0161 na svoj dom.<\/p>\n

Arta legne, tu\u017ean je i razo\u010daran. <\/em><\/p>\n

Vi\u0161nja odlazi do psa u kavezu broj 3.<\/em><\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong>: Francek, kako si mi danas? Je li malo bolje od onog \u010daja \u0161to sam ti ju\u010der donijela? Meni mama uvijek skuha sljezov \u010daj kad jako ka\u0161ljem.<\/p>\n

Francek ju samo pogleda i opet zatvori o\u010di. <\/em><\/p>\n

Duks<\/strong>: Pusti ga, Vi\u0161nja. Jako mu je lo\u0161e. Hroptanje mu se pogor\u0161alo.<\/p>\n

Vi\u0161nja dolazi do Duksa. <\/em><\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong>: A ti, lijepi moj, kako si ti danas? Je li ve\u0107 netko bio u obilasku? Svaki se dan nadam da si jo\u0161 uvijek tu, da nikud nisi oti\u0161ao. Zna\u0161, imam iznena\u0111enje za tebe.<\/p>\n

Duks<\/strong>: Hvala ti Vi\u0161nja, nadajmo se da \u0107e do\u0107i i taj dan.<\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong> (okrene se prema ulazu<\/em>): Mama,\u00a0 po\u017euri, Duks je ovdje. \u010ceka nas!<\/p>\n

Duks, upoznaj moju mamu. Tata radi, njega \u0107e\u0161 upoznati sutra kad se vrati s puta.<\/p>\n

Duks <\/strong>(zbunjeno<\/em>): <\/em>Sutra, kako misli\u0161 sutra? Tvoj tata nikada nije do\u0161ao s tobom. Vi\u0161nja, nemoj se \u0161aliti!<\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong>: <\/em>Ne mogu vi\u0161e skrivati iznena\u0111enje! Duksi moj dragi, danas ide\u0161 sa mnom ku\u0107i! Od danas si ti moj pas, samo moj!!!!!!<\/p>\n

Dolaze Vi\u0161njina mama i Gazdarica. <\/em><\/p>\n

Mama<\/strong>: Duks, sve je rije\u0161eno. Od danas si i slu\u017ebeno Vi\u0161njin pas.<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Evo Duks, rekla sam ti da ne brine\u0161. Otklju\u010dava kavez, ve\u017ee mu uzicu i predaje ga Vi\u0161nji. <\/em><\/p>\n

Vi\u0161nja<\/strong>: Do\u0111i, Duksi\u0107u moj, sada idemo odabrati novu ogrlicu i vodilicu i ko\u0161aricu i dekicu…<\/p>\n

Arta<\/strong>: Duks, pa ti si sretnik! Vidjet \u0107e\u0161 kako je lijepo le\u017eati na dekici, u ko\u0161arici, svje\u017ee okupan! O da se barem mogu javiti svojoj gazdarici, sigurno su joj o\u010di nate\u010dene od plakanja, a gazda je obi\u0161ao cijeli grad tra\u017ee\u0107i me.<\/p>\n

Duks<\/strong>: Zbogom, Arta, \u017eelim ti svu sre\u0107u! Da te gazdarica \u0161to prije prona\u0111e, i to prije mora pa da zaista otputuje\u0161 s njima.<\/p>\n

Francek<\/strong> (i dalje hrop\u0107e<\/em>): Bok, Duks! Sretno s malom!<\/p>\n

Duks<\/strong>: Bok, de\u010dki! Sretno i vama!<\/p>\n

Duks, Vi\u0161nja i Vi\u0161njina mama odlaze. <\/em><\/p>\n

Gazdarica<\/strong> (prilazi Franceku<\/em>): Do\u0111i, stari moj. Vrijeme je da se pobrinem za tebe. Vodim te veterinaru, netko mora poslu\u0161ati ta tvoja plu\u0107a. Gazdarica odvodi Franceka koji se jedva kre\u0107e: <\/em>Arta, sad si ti glavni doma. Ako do\u0111e Jo\u017ea, neka me pri\u010deka, nas dvoje se brzo vra\u0107amo.<\/p>\n

Odlaze. Arta ostaje sam. <\/em><\/p>\n

Scena 7.<\/em><\/strong><\/p>\n

Arta: <\/strong>Ah, tu\u017enog li \u017eivota! Za\u0161to sam morao odlaziti iz dvori\u0161ta? Za\u0161to jednostavno nisam poslu\u0161ao gazdaricu. Sad tek razumijem za\u0161to mi je branila da odlazim na ulicu sam. Jo\u0161 sam premlad i ni\u0161ta ne znam o vanjskom svijetu.<\/p>\n

\u010cuje se dolazak automobila u pozadini i Jo\u017ein glas. <\/em><\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Ajde, mali, mrdni se. Ne pravi se va\u017ean. Stari si ti uli\u010dni lisac, ovdje \u0107e ti biti bolje nego na ulici.<\/p>\n

Dolaze \u010cUP i Tobi<\/em>. Arta je odu\u0161evljen. <\/em><\/p>\n

\u010cUP zatvara Tobija u kavez pokraj Arte koji je do sada bio prazan. <\/em><\/p>\n

Arta<\/strong>: Tobi, Tobi, tako sam sretan \u0161to te vidim!<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Ja ba\u0161 nisam. Ti si mi donio nesre\u0107u. Otkako sam te upoznao, sve mi je krenulo naopako. I sad sam tu, ovo je kraj pasjeg \u017eivota.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Tobi, ne budi lud! Ovdje je divno! Evo, ba\u0161 sad je Duks dobio novu gazdaricu, djevoj\u010dicu Vi\u0161nju i tako je sretan. I Francek je oti\u0161ao veterinaru da mu netko poslu\u0161a plu\u0107a\u00a0 i propi\u0161e lijek, a po mene \u0107e do\u0107i moja gazdarica i…<\/p>\n

Tobi<\/strong>: I iiii? Opet ti, naiv\u010dino jedna. Kakva djevoj\u010dica, kakav veterinar, oti\u0161ao je u \u0161etnju u kojoj \u0107e se izgubiti ba\u0161 kao i ti.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Kako si ti blesav, ne mo\u017ee\u0161 se izgubiti ako si s gazdaricom, one tome i slu\u017ee – da te u\u010de svemu i paze na tebe.<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Aha, sigurno! A za\u0161to si ti onda jo\u0161 uvijek tu? Ba\u0161 ti je slu\u010dajno gazdarica ostavila otvorena vrata to\u010dno dan prije puta na more. Ba\u0161 si naiv\u010dina! Na moru ne primaju pse!!!! Ne postoji hotel za pse!!! Zapamti to!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Nije istina! Postoji! Ti ni\u0161ta ne zna\u0161!<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Ma nemoj, a \u0161to misli\u0161 da ja nikad nisam imao ku\u0107u i gazdaricu i topli dom. Pogledaj ovu ogrlicu, nekada je bila nova i sjajna! Samo kad su odlu\u010dili otputovati, shvatili su da im smetam.<\/p>\n

Arta<\/strong> (za\u010du\u0111en<\/em>): Da im smeta\u0161??? Pa kako im mo\u017ee\u0161 smetati, ti si dio obitelji! Sigurno si sve krivo shvatio!<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Da, da, ba\u0161 sam krivo shvatio! Za\u0161to sam onda ve\u0107 mjesecima na ulici, ha? Reci mi! Sigurno zato \u0161to ne znam put ku\u0107i.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Pa kako zna\u0161 da te gazda te tra\u017ei?<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Zato \u0161to bi me ve\u0107 na\u0161ao da to \u017eeli. Izgubljeni psi se na\u0111u u prva dva dana. Ja sam na\u0161ao put ku\u0107i, pa nisam blesav kao ti. Samo slijedi\u0161 tragove.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Nisam ja blesav, samo je taj grad tako velik i sve su ulice iste i svi su ljudi isti, tamo u onoj tvojoj ulici svi samo jure, zbunio sam se, izgubio sam se! (opreznije<\/em>) A kad si do\u0161ao ku\u0107i, za\u0161to nisi u\u0161ao, za\u0161to se nisi vratio?<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Kome da se vratim? Ku\u0107a je bila zaklju\u010dana, rolete navu\u010dene, automobila nije bilo u dvori\u0161tu. \u010cekao sam, \u010dekao, \u010dekao… i ni\u0161ta. Od susjeda sam saznao da su se odselili, a u novom gradu nije bilo mjesta za mene. I otad lutam i skrivam se od ovakvih kako \u0161to je ovaj u plavom.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Misli\u0161 na Jo\u017eu? Joj, pa on ti je dobri\u010dina. Spa\u0161ava zalutale pse i poma\u017ee im.<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Misli\u0161 lovi pse i zatvara ih u kavez!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Neee, sve si krivo shvatio!<\/p>\n

Scena 8. <\/em><\/strong><\/p>\n

Na scenu dolazi \u010cUP, nosi u ruci letak. Obra\u0107a se Arti. <\/em><\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Hej, novi! Daj da te pogledam. Na\u0161ao sam ovo danas ispod \u00a0brisa\u010da automobila. Pi\u0161e da neki ljudi tra\u017ee psa pa sam mislio da bi to mogli biti tvoji vlasnici.<\/p>\n

\u010cUP \u010dita oglas<\/em>:<\/p>\n

Nestao pitbul<\/strong>, star godinu dana, u naselju Dra\u010devac.<\/p>\n

Zove se Arta.<\/p>\n

Bijele je boje po tijelu, a oko o\u010diju, po u\u0161ima i le\u0111ima sme\u0111.<\/p>\n

Imao je \u017eutu ogrlicu i maramu protiv krpelja.<\/p>\n

Ukoliko ga vidite, molim javite na broj telefona: 099 433 2533<\/p>\n

Zabrinuti vlasnici!<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Arta<\/strong>: To sam ja, to sam ja! Brzo, gospon Jo\u017ea, zovite ih, zovite! Jesam Vam rekao da su zabrinuti. Draga moja gazdarica, ona se jako brine za mene. Ka\u017eete da ste na\u0161li to na automobilu!? Ah, to je sigurno moj dobri gazda, znao sam da me tra\u017ee!<\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Poka\u017ei mi ogrlicu, takvih pasa kao \u0161to si ti ima koliko ho\u0107e\u0161!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Pogledajte slobodno. Gura nju\u0161ku me\u0111u re\u0161etke, a \u010cUP ga pregledava. <\/em><\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Izgleda da si to zaista ti. Odgovara svemu.<\/p>\n

Na scenu dolazi i Gazdarica, sama. <\/em><\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Bok svima. \u0160to se doga\u0111a?<\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Doveo sam ti jo\u0161 jednoga gosta (pokazuje na Tobija<\/em>) i mislim da sam prona\u0161ao vlasnike ovog novog. Na\u0161ao sam oglas ispod brisa\u010da automobila. Provjerio sam i zaista odgovara svemu. Da ih nazovem?<\/p>\n

Arta<\/strong> (uzbu\u0111en<\/em>): Naravno da \u0107ete ih nazvati, mogli su ve\u0107 biti ovdje!<\/p>\n

Gazdarica<\/strong> (tu\u017eno<\/em>): Nazovi, nazovi! Neka je bar nekome danas sretan dan!<\/p>\n

\u010cUP odlazi. <\/em><\/p>\n

Gazdarica<\/strong> (primje\u0107uje se da je tu\u017ena, nije joj ni do \u010dega, ali se trudi biti ljubazna<\/em>): A i ti si novi. Kakav neobi\u010dan dan! Dvojica oti\u0161la, dvojica do\u0161la.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Gazdarice, \u0161to Vam je? Kako je Francek? \u0160to ka\u017ee veterinar? Ho\u0107e li dobiti lijek?<\/p>\n

Gazdarica<\/strong> (kri\u0161om bri\u0161e suze<\/em>): Ho\u0107e, ho\u0107e! Dobit \u0107e lijek i nikada ga vi\u0161e ne\u0107e boljeti, potpuno \u0107e ozdraviti!<\/p>\n

Arta<\/strong>: Pa to je divno. Danas je ipak divan dan! \u00a0Francek \u0107e ozdraviti, ja \u0107u se vratiti ku\u0107i, a Tobi \u0107e se kona\u010dno okupati. Stari moj, nisam ti htio prije re\u0107i, ali smrdi\u0161 kao tvor!<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Molim? Ti smrdi\u0161, od tvog parfema mi je skoro pozlilo. Fuj!<\/p>\n

Gazdarica: <\/strong>Mir, de\u010dki! Tobiju<\/em>: A ti, kako se zove\u0161? Sjeda kraj Tobijevog kaveza.<\/em> Podsje\u0107a\u0161 me na mog psa kojeg su mi roditelji darovali za 7. ro\u0111endan. I on je bio mje\u0161anac kao ti (gladi ga<\/em>). Imao je mekanu dlaku i \u0161iljaste u\u0161i (kao da se na trenutak oraspolo\u017eila<\/em>). <\/em>Jesi ve\u0107 dugo na ulici?<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Jesam. Molim vas nemojte me dodirivati, ve\u0107 sam zaboravio kako je to. Navikao sam samo na \u0161ibu one zlo\u010deste kuharice ispred kineskog restorana.<\/p>\n

Arta<\/strong>: \u0160ibu? Kakvu \u0161ibu?<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Ma k njoj sam odlazio jer je uvijek bacala puno ostataka hrane pa sam se tako najlak\u0161e i najbr\u017ee najeo.<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: A joj, znam o kome govori\u0161! Zato i baca toliko hrane jer lo\u0161e kuha. Ne brini, sad si na sigurnom. Ovdje te nitko ne\u0107e tu\u0107i.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Vjeruje\u0161 li mi sad?<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Ne znam, vidjet \u0107emo.<\/p>\n

Scena 9.<\/em><\/strong><\/p>\n

Na scenu dolazi \u010cUP. <\/em><\/p>\n

\u010cUP<\/strong>: Gazdarice, nazvao sam Artine vlasnike. Uskoro \u0107e do\u0107i po njega.<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Arta, nisi dugo bio kod nas, ali dovoljno da vidim kako si ti dobar pas. Lijepo su te odgojili tvoji vlasnici. Mora\u0161 ih samo malo bolje slu\u0161ati i i sve \u0107e biti u redu.<\/p>\n

Tobi<\/strong>: Koji si ti sre\u0107kovi\u0107. Da su barem moji vlasnici bili tako dobri i da se barem nisu morali odseliti.<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Tobi, ponekad ljudi misle da su napravili najbolje \u0161to su mogli. Mo\u017eda te nisu mogli udomiti, mo\u017eda su poku\u0161ali… tko zna, ali sigurno im nije bilo jednostavno kad su te ostavili samog. Ovaj na\u0161 dom za \u017eivotinje zato i postoji. Da vam pomognemo, pru\u017eimo uto\u010di\u0161te, hranu i brinemo se o vama dok ne na\u0111ete nove vlasnike koji \u0107e vam pru\u017eiti ljubav i dom.<\/p>\n

Tobi: <\/strong>Vi ste zaista dobra \u017eena. Mogao bih ostati ovdje zauvijek. Umoran sam od lutanja.<\/p>\n

Arta<\/strong>: Tako je Tobi!!!! \u010cuvaj gazdaricu dok se Francek ne vrati. Vidjet \u0107e\u0161 kako je \u010duvanje gazdarice odgovoran i ozbiljan posao!<\/p>\n

Gazdarica<\/strong>: Tako je, \u010duvat \u0107e\u0161 me dok se Francek ne vrati!<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

KRAJ <\/strong><\/p>\n

kontakt autorice:\u00a0zeljka.zupan-vuksan@skole.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

LIKOVI: Arta \u2013 pitbul, izgubljen Tobi \u2013 mje\u0161anac, lutalica Duks \u2013 mje\u0161anac, pas iz uto\u010di\u0161ta Francek \u2013 mje\u0161anac, pas iz uto\u010di\u0161ta, te\u0161ko bolestan Gazdarica \u2013 vlasnica azila Jo\u017ea \u2013 radnik u uto\u010di\u0161tu Vi\u0161nja \u2013 slabovidna djevoj\u010dica Vi\u0161njina mama Otac i troje djece \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 … <\/p>\n

Nastavi \u010ditati “\u017dELJKA \u017dUPAN VUKSAN: Arta – ostavljeni pas”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":79,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"sfsi_plus_gutenberg_text_before_share":"","sfsi_plus_gutenberg_show_text_before_share":"","sfsi_plus_gutenberg_icon_type":"","sfsi_plus_gutenberg_icon_alignemt":"","sfsi_plus_gutenburg_max_per_row":"","footnotes":""},"class_list":["post-181","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/181","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1549,"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/181\/revisions\/1549"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/79"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dramskapedagogija.ufzg.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}