PLENARNA PREDAVANJA

45 years with Drama in my mind

Josef Hollos, AITA/IATA,  Beč, Austrija

Sažetak: U svom će predavanju autor iznijeti prikaz svog dramskog iskustva kojega je stekao tijekom dugogodišnjeg rada na nacionalnoj, kao i međunarodnoj razini.

 

Dramski odgoj u Sloveniji

Matjaž Šmalc, Javni savez Republike Slovenije za kulturne djelatnosti, Ljubljana

Sažetak: U svom će izlaganju autor predstaviti stanje dramskog odgoja u Sloveniji. Pojam dramskog odgoja u Sloveniji je u upotrebi posljednjih 10 godina. Dječje je kazalište u Sloveniji jako razvijeno; godišnje se ostvaruje između 400 i 450 predstava dječjih kazališnih i lutkarskih grupa, koje više ili manje stvaraju u okviru svojih osnovnih škola ili vrtića. S djecom rade pedagozi, koji najčešće nemaju kazališno obrazovanje. Obzirom da se učitelji tijekom svoga školovanja na pedagoškim fakultetima gotovo ne susreću s nastavom dramskog odgoja, za kazališnom obukom i saznanjima posežu na seminarima i radionicama za profesionalne kazališne grupe. Autor će u svom izlaganju pokušati predstaviti napore Javnog saveza Republike Slovenije za kulturne djelatnosti i njihovih partnera; pokušat će artikulirati pojam dramskog odgoja i predstaviti metode dramskog odgoja za rad s djecom u kazalištu, kao i mogućnosti upotrebe tih metoda u nastavnom procesu.

 

Nada u magbetovsko vrijeme

Sead Đulić, Mostarski teatar mladih, Bosna i Hercegovina

Sažetak: Nakon jedne radionice polaznik je u evaluaciji voditelju uputio poruku sljedećeg sadržaja: Vi ste novi Isus, Vi ste naš Isus! Molim Vas hodajte ovom zemljom i mijenjajte ljudima svijest kao što ste ju promijenili meni. Na ovom Simpoziju autor želi govoriti upravo o toj nadi koju aktivnosti Centra za dramski odgoj siju širom Bosne i Hercegovine, usprkos magbetovskom vremenu koje predugo živimo.

 

Dramska pedagogija – za danas i sutra

dr. sc. Helena Korošec, Pedagoški fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija

Sažetak: Izazov je našeg vremena, u odgoju i obrazovanju, proširiti tradicionalnu abecedu obrazovanja počevši od čitanja, pisanja i matematike sve do uspostavljanja i održavanja međusobnih odnosa, potom utjecati na razvoj kreativnosti i na svijest o pojedincu kao jedinstvenoj osobi te dijelu jedne socijalne sredine. U tome, kazalište ima važnu ulogu i zato je dramska pedagogija neophodan dio holističkog odgoja za biti, u suprotnosti s odgojem za znati. Odgoj i obrazovanje, bez takvog stvaranja, lišeni su doživljaja unutrašnjeg svijeta i svedeni su na objektivne znanosti. Mada dramska pedagogija još nema svoje mjesto u nastavnom planu škola, a ima u manjoj mjeri na pedagoškim fakultetima. Svijest o važnosti da se umjetnička i središnja područja povezuju i nadopunjuju prisutna je u slovenskom obrazovnom sustavu. Važno je istaknuti da se sve više organiziranju zajednice pojedinaca, koji šire svijest o važnosti same dramske pedagogije, kao što je i sve više učitelja i odgajatelja sa sviješću da dramsko iskustvo uvelike doprinosi učenju sadržaja kurikula i poticanju promjena u odnosima i svijetu te da je sustavna uporaba dramskih tehnika i metoda uspješnija od tradicionalnih metoda učenja i poučavanja.

 

Geneza dramskog obrazovanja u Srbiji

dr. sc. Milan Mađarev, Visoka učiteljska škola u Kikindi, Srbija

Sažetak: Jugoslavenski promotor ideje o Novom odgoju, dr. Vićentije Rakić (Obrazovanje igrom i umjetnošću, Leipzig, 1911.), prateći ponavljanje i promjene koje su karakteristične za prirodu, došao je do zaključka da igra i umjetnost razvijaju snagu za promjenu. Neovisno o njemu, Petar Savić je već kao mladi učitelj (1932. godine) primjenjivao demokratski stvaralački sustav ili višefrontalni oblik nastave. Savićeva teatralizacija nastave preteča je dramskog obrazovanja u Srbiji. Ovaj se pristup odvijao skoro istovremeno s pojavom kreativne dramatike Winifred Ward u SAD-u. U poslijeratnom periodu Ljubica Beljanski Ristić osnovala je svoju verziju kreativne drame u Dječjem i omladinskom dramskom studiju Škozorište i u Studiju stvaralačkog obrazovanja Školigrica. Tijekom 90-ih zastupnici kazališne antropologije (Dah teatar i Plavo pozorište) bavili su se različitim projektima dramskog obrazovanja koji su imali cilj animiranje i edukaciju publike i kritike. U posljednje se vrijeme svojim radom ističu: Saša Asentić koji u okviru programa Umjetnost i inkluzija grupe Per.Art radi s osobama s intelektualnim teškoćama, Aleksandra Jelić koja vodi ApsArt Centar za kazališna istraživanja gdje se bavi kazalištem zajednice i Milena Bogavac, dramaturginja i pjesnikinja koja u radu s mladima koristi dramu i kazalište.

 

U traganju za višeglasjem – koncept kulture partnerstva

Ljubica Beljanski Ristić, Srbija

Sažetak: Polazeći od namjere Simpozija da otvori raspravu o analizi stanja dramskog odgoja i dramske pedagogije u okviru školskog sustava i izvan njega pregledom regionalnih praksi, prezentacija stanja u Srbiji zasniva se na otkrivanju raznovrsnosti koja postoji u različitim okruženjima i koja na različite načine ostvaruje svoje djelovanje, vidljivost i međusobne veze. Osvrtom na aktualna događanja, sve jače glasove pojedinaca, grupa, organizacija i institucija koje u ovom trenutku bitno određuju mjesto i ulogu dramskog odgoja i dramske pedagogije u Srbiji, postavlja se pitanje mehanizama uvjetovanosti ovih inicijativa koje nastoje biti aktivne te aktivirati različite aktere kao generatore razvoja i djelovanja prema budućnosti, ostvarujući željene spojeve i partnerstva uz nastojanje da istražuju mogućnosti, pokreću promjene i da rade na kontinuiranom kritičkom preispitivanju; kako vrijednosti tako i vlastitih stavova u odnosu na inovativne, kreativne i participativne prakse. Iako zakonska osnova postoji, zanimljivo je istražiti u kojem obliku se među akterima na različitim razinama i iz različitih područja uspostavlja koncept kulture partnerstva te na koji se način ovakva praksa sustavno i strateški promišlja ili lišava poticaja i podrške.

 

Živa slika sadašnjeg trenutka dramske pedagogije u Hrvatskoj

dr. sc. Vladimir Krušić, Hrvatski centar za dramski odgoj, Zagreb, Hrvatska

Sažetak: Autor će iznijeti osnovne značajke sadašnjeg trenutka dramske pedagogije u Hrvatskoj, kako njezina postignuća ostvarena u proteklih dvadeset godina, tako i aktualne probleme i izazove s kojima se susreće. O aktualnom trenutku dramske pedagogije u Hrvatskoj, koji se nikako ne može ocrtati kao statična slika stanja, govorit će iz perspektive dvadesetogodišnjeg djelovanja Hrvatskog centra za dramski odgoj. Sadašnjost dramske pedagogije u Hrvatskoj, pored sve većeg broja samostalnih aktivnosti i inicijativa u širem prostoru dramskoga odgoja, obilježavaju značajni pomaci i nastojanja koja se upravo odvijaju i koja s jedne strane sažimaju i zaključuju iskustva iz proteklih dvadesetak godina, a s druge naznačuju, otvaraju i usmjerena su prema novim mogućnostima budućeg djelovanja. Izlaganje će naznačiti glavna uporišta i pravce daljnjeg razvoja dramsko-pedagoške prakse i teorije te izazove i načelna pitanja s kojima se taj razvoj trenutno suočava, primjerice: Kako izrazito interdisciplinarnu djelatnost poput dramske pedagogije definirati kao posebnu pedagošku disciplinu i kao profesiju?, Kako dramski odgoj i pedagogiju usaditi u postojeće odgojno-obrazovne sustave: kao samostalan predmet i nastavni sadržaj ili kao didaktički pristup u nastavi?, Je li primjena dramsko-pedagoških metoda za potrebe školske nastave još uvijek estetska djelatnost ili ne? i sl. Neke od naznačenih dilema ponudit će za raspravu tijekom Simpozija.

Share this...
Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone